Dijabetes ili šećerna bolest (diabetes mellitus) je hronična bolest u kojoj su vrijednosti šećera (glukoze) u krvi povišene. Hronična hiperglikemija ili stalno povišena vrijednost šećera u krvi može dovesti do oštećenja živaca, krvnih sudova, bubrega, očiju i poremećaja u radu imunološkog sistema. Zbog svega navedenog, važno je na vrijeme prepoznati znakove šećerne bolesti kako bi se izbjegle dodatne komplikacije i razvoj drugih bolesti.

Najčešći simptomi dijabetesa su pretjerana žeđ i znojenje, učestalo mokrenje, zamor i drhtavica, zamagljenost pred očima, vrtoglavica i zbunjenost, posjekotine ili ranice koje sporo zarastaju. Razlikuju se četiri tipa dijabetesa: preddijabetes, dijabetes tip 1, dijabetes tip 2 i gestacijski dijabetes.

Sa dijabetesom trenutno živi 537 miliona ljudi starosti od 20 do 79 godina. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u BiH od 1.000 stanovnika ima oko 270 oboljelih od šećerne bolesti, a procjenjuje se da skoro 100 oboljelih još uvijek ne znaju da imaju šećernu bolest. Ohrabrujuće je to što je dijabetes bolest sa kojom se uz edukaciju i adekvatno liječenje može normalno živjeti.

Sadržaj članka:

• Šta je dijabetes?
• Simptomi dijabetesa
• Tipovi dijabetesa
• Preddijabetes
• Dijabetes tip 1
• Dijabetes tip 2
• Gestacijski dijabetes
• Postavljanje dijagnoze dijabetesa
• Liječenje dijabetesa
• Dijabetes i ishrana
• Komplikacije dijabetesa
• Liječenje dijabetesa u klinici Be Well

Šta je dijabetes?

Dijabetes ili diabetes mellitus je hronična bolest iz grupe poremećaja metabolizma. Dijabetes nastaje kada pankreas (gušterača) prestane potpuno ili djelimično lučiti hormon inzulin ili organizam ne može iskoristiti postojeći inzulin.

Ovaj hormon gušterače omogućava ulazak glukoze iz krvi u ćelije tkiva naših organa. Kada dođe do poremećaja u stvaranju i djelovanju inzulina, glukoza ostaje u krvi izvan domašaja ćelija. Posljedica je povećanje vrijednosti šećera u krvi i nastanak šećerne bolesti.

Uz povišene vrijednosti šećera u krvi, diabetes mellitus dovodi i do poremećaja metabolizma masti, bjelančevina, vode i elektrolita, uz šta se mogu razviti razne, životno opasne, komplikacije.

U posljednjih 20 godina broj oboljelih od šećerne bolesti je u stalnom porastu i može se reći da trenutno živimo u „pandemiji“ šećerne bolesti, za šta su najvećim dijelom zaslužni brza i loša ishrana uz smanjenu fizičku aktivnost.

Simptomi dijabetesa

Simptomi dijabetesa ponekad ostanu dugo neotkriveni i veliki dio oboljelih ne zna da uopšte ima šećernu bolest. Osoba može imati dijabetes godinama prije nego se pojave simptomi i bolest otkrije.

Najčešći simptomi šećerne bolesti su:

• Pretjerana žeđ i znojenje
• Često i obilno mokrenje (poliurija)
• Stalni osjećaj gladi i pojačan apetit
• Umor i drhtavica
• Vrtoglavost i zbunjenost
• Zamagljen vid
• Trnci u šakama i stopalima
• Naglo mršavljenje
• Crvenilo i osjetljivost zubnog mesa
• Ponavljane, česte infekcije
• Posjekotine ili ranice koje sporo zarastaju

Tipovi dijabetesa

Tipovi dijabetesa, odnosno tipovi šećerne bolesti, se na osnovu raznih mehanizama nastanka dijabetesa dijele u četiri osnovne grupe: preddijabetes, tip 1 dijabetes, tip 2 dijabetes i gestacijski dijabetes. Najčešći je tip 2 dijabetesa. Različiti tipovi šećerne bolesti se manifestuju različitim simptomima, načinima liječenja, opasnostima do kojih mogu dovesti i slično.

Preddijabetes

Preddijabetes je kao što i sam naziv kaže uvod u dijabetes i predstavlja stanje kada osoba ima povećane vrijednosti glukoze u krvi, ali nedovoljno da bi se dijagnostifikovao dijabetes. Osobe sa preddijabetesom imaju 50% šanse da u sljedećih 10 godina razviju dijabetes tip 2.

Rizični faktori koji dovode do nastanka preddijabetesa na koje ne možemo uticati su starost (češći kod starijih osoba), bliski srodnici kod kojih je dijagnostifikovan dijabetes tipa 2, žene koje su prethodno imale gestacijski dijabetes, sindrom policističnih jajnika, određeni lijekovi. Međutim, bitno je naglasiti da se, uz adekvatnu terapiju i promjenu nezdravih životnih navika, rad pankreasa može vratiti u normalno stanje i spriječiti nastanak dijabetesa.

Dijabetes tip 1

Dijabetes tipa 1 se razvija kad gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina. Za proizvodnju inzulina zadužene su beta-ćelije gušterače, a ukoliko se beta-ćelije oštete virusnim infekcijama ili autoimunim bolestima, ometa se i stvaranje inzulina. Zbog smanjene koncentracija inzulina dolazi do povećanja vrijednosti glukoze u krvi.  U takvim slučajevima inzulin u organizam mora biti unesen injekcijom, zbog čega se dijabetes tip 1 još zove i inzulin-ovisni tip šećerne bolesti.

Iako se može pojaviti i kod odraslih, šećerna bolest tip 1 se češće se javlja kod djece i adolescenata, a ukupno 10% svih oboljelih od dijabetesa pripada ovom tipu.

Glavni simptom dijabetesa tipa 1 je pojačana žeđ, učestalo mokrenje (naročito noću) i nagli gubitak tjelesne težine. Ukoliko se ne reaguje blagovremeno sa liječenjem dolazi do dehidratacije, mišićne slabosti, bolova u mišićima i bolova u stomaku. Sljedeća komplikacija je ketoacidoza, odnosno niz metaboličkih procesa koji se karakterišu neprijatnim zadahom (podsjeća na aceton ili trule jabuke), grčevima u mišićima, povraćanjem, ubrzanim radom srca, padom krvnog pritiska, konfuzijom, pospanošću i na kraju komom. Dijabetička ketoacidoza je akutna, životno opasna komplikacija šećerne bolesti zbog čega se bolest mora držati pod kontrolom kako bi se izbjegao dolazak do ove faze.

Dijabetes tip 2

Dijabetes tip 2 ili inzulin nezavisni tip je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvata oko 90% svih oboljelih. Tip 2 dijabetesa se javlja kad gušterača proizvodi male ili nedovoljne količine inzulina ili se proizvedeni inzulin ne koristi efikasno. Od dijabetesa tipa 2 obolijevaju uglavnom odrasle osobe, od 35 godina starosti i više. Kod više od polovine od ukupnog broja oboljelih, bolest je povezana sa gojaznošću, a veliki je i uticaj genetike, pa u slučaju kada oba roditelja boluju od dijabetesa tipa 2, djeca imaju od 30 do 50% mogućnosti da tokom života dobiju šećernu bolest tip 2.

Kod dijabetesa tipa 2 simptomi se javljaju postepeno i u mnogo blažem obliku zbog čega ih je teže dijagnostifikovati. Ponekad osobe s tipom 2 šećerne bolesti uopšte nemaju rane simptome, pa se bolest dijagnostifikuje i nakon nekoliko godina od pojave bolesti. Kada se otkrije u starijoj dobi i u poodmaklom stepenu razvoja, dolazi do ravoja komplikacija i oštećenja na drugim organima.

Dijabetes tip 2 se može držati pod kontrolom zdravim životnim navikama kao što su pravilna i izbalansirana ishrana, adekvatna terapija i redovna fizička aktivnost.

Gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes ili trudnički dijabetes je naziv za hiperglikemiju (povišene vrijednosti glukoze u krvi) kod trudnica koje do tada nisu bolovale od šećerne bolesti. Gestacijski dijabetes se uglavnom javlja između 24. i 28. sedmice trudnoće, i najčešće nestaje nakon trudnoće. Ukoliko se majčina glukoza nakon porođaja ne vrati u normalu, onda se dijagnostifikuje šećerna bolest. Čak i kada se vrijednosti šećera normalizuju nakon porođaja, i dalje postoje velike šanse da se dijabetes javi kasnije u životu.

Ovaj tip dijabetesa izaziva prekomjerni rast i gojenje djeteta, tako da su djeca majki kod kojih se dijagnostifikuje gestacijski dijabetes obično krupna i imaju preko 5kg na rođenju.

Rizični faktori za razvoj gestacijskog dijabetesa:

• Starosna dob – žene starije od 30 godina češće obolijevaju od gestacijskog dijabetesa
• Gojaznost – žene koje imaju veću tjelesnu težine u većem su riziku
• Gestacijski dijabetes u prethodnim trudnoćama – žene koje su već u prethodnim trudnoćama bolovale od gestacijskog dijabetesa, u većem su riziku za razvoj ovog oblika dijabetesa u svakoj narednoj trudnoći

Postavljanje dijagnoze dijabetesa

Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se na osnovu anamneze, fizičkog pregleda i laboratorijskih analiza. Velika pažnja se posvećuje faktorima rizika karakterističnim za svakog pacijenta posebno. Da bi se dijabetes dijagnostifikovao sa sigurnošću mora se izvaditi krv, te se na osnvu rezultata postavlja dijagnoza.

Dijagnoza dijabetesa se postavlja na osnovu sljedećih nalaza:

• Vrijednosti glukoze u krvi (GUK) natašte su veće od 7,0 mmol/L
• Na testu tolerancije glukoze – GUK je veći od 11,1 mmol/L (200 mg/dL) dva sata nakon uzimanja 75 g glukoze oralno
• glikozilirani hemoglobin (HbA1C) je veći od 6.5%

Nakon postavljene dijagnoze, kako bi se utvrdio stepen uznapredovalosti bolesti, potrebno je napraviti kompletnu krvnu sliku, pretrage urina, pregled fundusa oka i neurološki pregled.

Liječenje dijabetesa

Liječenje dijabetesa podrazumijeva terapiju lijekovima, promjenu ishrane – izbjegavanje hrane bogate jednostavnim šećerima i hrane sa zasićenim masnim kiselinama, smanjenje konzumacije alkohola, redovnu fizičku aktivnost najmanje 30 minuta dnevno, održavanje tjelesne težine u poželjnim vrijednostima, prestanak pušenja i redovne kontrole.

Osnovni cilj u terapiji dijabetesa je otklanjanje tegoba uz sprečavanje ili odlaganje komplikacija. Teži se što bližem postizanju normalnih vrijednosti glikemije (glukoze prije i poslije jela, HbA1C, lipida i krvnog pritiska).

Dijabetes i ishrana

Jedan od načina da se dijabetes drži pod kontrolom jeste pravilna ishrana. Preporuke su da se dnevno jedu tri glavna obroka i dvije užine, te da se doručak nikada ne preskače. Oralna terapija u vidu tableta se pije prije jela, a inzulin se daje neposredno prije obroka. Doza inzulina zavisi od vrste obroka, odnosno od toga koliko ugljenih hidrata sadrži obrok.

Dnevni unos ugljenih hidrata je nešto na šta treba posebno obratiti pažnju, te da li su u pitanju prosti ili složeni šećeri. Preporučuje se izbjegavanje namirnica čiji je glikemijski index viši od 50 ili bar kombinovanje namirnica koje imaju visok glikemijski index sa onim čiji je glikemijski index nizak (npr. 15). Glikemijski index namirnica je bitan parametar jer pokazuje u kojoj mjeri namirnica koju pojedemo podiže vrijednost šećera u krvi. Namirnice koje imaju viši glikemijski index, više i brže podižu nivo šećera u krvi i zbog čega se njihova konzumacija ne preporučuje osobama koje pate od hiperglikemije odnosno povišenog šećera u krvi.

Komplikacije dijabetesa

Komplikacije dijabetesa su izglednije što šećerna bolest duže traje. Dijabetes tip 2 često se otkriva u poodmaklom stepenu razvoja bolesti kada su nastale komplikacije na drugim organima, poput promjena u krvnim sudovima (koje mogu uzrokovati srčani ili moždani udar), zatim probleme sa radom bubrega, oštećenja živaca ili oštećenja malih krvnih žila u oku (retinopatija). Komplikacijama dijabetesa mogu dovesti i do dijabetičke kome koja je opasna po život pacijenta. Pojava svih ovih komplikacije se značajno smanjuje što se dijabetes bolje i pravilnije reguliše pravilnom terapijom i zdravim životnim stilom. Promjena nezdravih životnih navika je ujedno i najbolja prevencija u borbi protiv nastanka dijabetesa tipa 2.

Liječenje dijabetesa u klinici Be Well

U okviru endokrinološke ambulante naše klinike ordiniraju doktori sa bogatim iskustvom u liječenju dijabetesa. Ukoliko bolujete od šećerne bolesti, zakažite pregled kod naših endokrinologa: dr Blaženka Vukovića ili dr Danijela Đekića.

Pregled možete zakazati na brojeve telefona 051 965 256, 066 33 44 55, email adresu [email protected] ili putem naše službene web sajta www.klinikabewell.com.

Budite dobro! 🍀

Vaša klinika Be Well