Inzulinska rezistencija je stanje koje može uticati na sposobnost vašeg tijela da koristi šećer iz krvi za energiju. Šećer u krvi dolazi iz hrane koju jedemo, a hormon inzulin pomaže da taj šećer uđe u ćelije tijela, gdje se koristi kao izvor energije. Kada vaše tijelo ne reaguje dobro na inzulin, šećer ostaje u krvi umjesto da ulazi u ćelije. Ovo može dovesti do visokih nivoa šećera u krvi i, ako se ne liječi, može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme kao što su dijabetes tipa 2 i srčane bolesti.

Inzulinska rezistencija često nema jasne simptome, pa mnogi ljudi nisu ni svjesni da je imaju. Međutim, postoje određeni znakovi i testovi koji mogu pomoći u prepoznavanju ovog stanja. U ovom tekstu ćemo detaljno objasniti šta je inzulinska rezistencija, koji su njeni uzroci, simptomi i kako se dijagnostifikuje i liječi.

Sadržaj:

• Šta je inzulinska rezistencija
• Uzroci inzulinske rezistencije
• Simptomi inzulinske rezistencije
• Dijagnostika – OGTT test (Test opterećenja glukozom)
• Liječenje inzulinske rezistencije
• Liječenje inzulinske rezistencije u klinici Be Well

Šta je inzulinska rezistencija?

Inzulinska rezistencija postaje sve značajniji zdravstveni problem u modernom društvu.

Inzulinska rezistencija (IR) predstavlja metabolički poremećaj kod kojeg ćelije tijela ne reaguju adekvatno na inzulin koji pankreas izlučuje u krvotok. Da bismo bolje razumjeli ovo stanje, važno je znati kako inzulin normalno funkcioniše u tijelu.

Uloga inzulina

Inzulin je hormon koji proizvodi pankreas, a njegova uloga je da omogući ulazak glukoze (šećera) u ćelije, te dalji metabolizam šećera.

Kada jedemo, hrana se razgrađuje u glukozu (šećer), koja ulazi u krvotok. Inzulin djeluje kao ključ koji omogućava glukozi da uđe u ćelije tijela, gdje se koristi kao izvor energije za različite tjelesne funkcije, poput pokreta mišića i rada mozga. Ovaj proces pomaže održavanju normalnog nivoa šećera u krvi.

Šta se događa kod inzulinske rezistencije?

Kod inzulinske rezistencije, ćelije mišića, masti i jetre ne odgovaraju pravilno na inzulin i ne preuzimaju glukozu iz krvi. Kao rezultat toga, glukoza ostaje u krvotoku umjesto da ulazi u ćelije. Ovo prisiljava pankreas da proizvodi još više inzulina kako bi pokušao smanjiti nivo šećera u krvi i pomoći glukozi da uđe u ćelije.

Hiperinzulinemija

Povećana proizvodnja inzulina može dovesti do stanja poznatog kao hiperinzulinemija, pri kojem su nivoi inzulina u krvi hronično povišeni. Iako tijelo u početku uspijeva održavati normalan nivo šećera u krvi zahvaljujući dodatnom inzulinu, vremenom pankreas može postati preopterećen i ne može proizvesti dovoljno inzulina da održi normalne nivoe glukoze.

Dugoročne posljedice

Ako se inzulinska rezistencija ne liječi, može dovesti do trajno visokog nivoa šećera u krvi, što povećava rizik od razvoja predijabetesa i dijabetesa tipa 2. Pored toga, hronično povišeni nivoi glukoze i inzulina mogu oštetiti krvne sudove i različite organe, što može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme poput bolesti srca, moždanog udara, bolesti bubrega i neuropatije (oštećenja nerava).

Razumijevanje inzulinske rezistencije

Inzulinska rezistencija je često tihi problem jer mnogi ljudi ne osjećaju simptome dok se stanje ne pogorša. Zbog toga je važno biti svjestan faktora rizika i redovno pratiti zdravlje, posebno ako imate porodičnu anamnezu dijabetesa ili druge faktore rizika.

Razumijevanje kako inzulinska rezistencija funkcioniše pomaže u prepoznavanju i ranom tretiranju ovog stanja. Efikasna dijagnostika i pravovremeno liječenje mogu značajno smanjiti rizik od ozbiljnih komplikacija i poboljšati kvalitet života.

Uzroci inzulinske rezistencije

Inzulinska rezistencija je složeno stanje koje može biti uzrokovano kombinacijom genetskih i drugih faktora. Glavni uzroci uključuju:

Genetska predispozicija

Genetski faktori igraju značajnu ulogu u razvoju inzulinske rezistencije. Ako imate porodičnu anamnezu dijabetesa ili inzulinske rezistencije, vjerovatnoća da ćete i sami razviti ovo stanje je povećana. Nasljedni geni mogu uticati na način na koji vaše tijelo proizvodi i koristi inzulin.

Nezdrava ishrana

Ishrana bogata ugljikohidratima, zasićenim mastima i prerađenom hranom značajno doprinosi razvoju inzulinske rezistencije. Konzumiranje visokokalorične hrane sa malo nutritivnih vrijednosti može povećati nivo glukoze u krvi i podstaći pankreas na proizvodnju dodatnog inzulina, što vremenom može smanjiti osjetljivost ćelija na ovaj hormon.

Nedostatak fizičke aktivnosti

Fizička neaktivnost je jedan od ključnih faktora rizika za razvoj inzulinske rezistencije. Aktivnosti poput hodanja, trčanja, plivanja i vježbanja mogu pomoći u održavanju normalnog nivoa šećera u krvi i poboljšanju funkcije inzulina.

Prekomjerna tjelesna težina i pretilost

Prekomjerna tjelesna težina, posebno akumulacija masnoće u predjelu stomaka (centralna pretilost), povećava rizik od inzulinske rezistencije. Masno tkivo, posebno visceralna masnoća koja okružuje unutrašnje organe, može lučiti hormone i druge supstance koje ometaju djelovanje inzulina i doprinose upalnim procesima u tijelu.

Hronični stres i poremećaji spavanja

Stres i nedostatak kvalitetnog sna takođe mogu doprinijeti razvoju inzulinske rezistencije. Hronični stres povećava nivo kortizola, hormona stresa, koji može ometati djelovanje inzulina. Poremećaji spavanja, poput nesanice ili apneje u snu, takođe mogu uticati na nivo hormona u tijelu i smanjiti osjetljivost ćelija na inzulin.

Hormonski poremećaji

Hormonski disbalansi, poput sindroma policističnih jajnika (PCOS) kod žena, mogu povećati rizik od inzulinske rezistencije. Takođe, hormoni poput estrogena i progesterona mogu uticati na način na koji tijelo koristi inzulin.

Starosna dob

Rizik od inzulinske rezistencije povećava se sa godinama. Kako starimo, ćelije tijela postaju manje osjetljive na inzulin, što može povećati rizik od razvoja inzulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2.

Neki medicinski tretmani

Određeni lijekovi mogu uticati na metabolizam glukoze i povećati rizik od inzulinske rezistencije. Ako uzimate lijekove koji mogu uticati na nivo šećera u krvi, važno je redovno pratiti svoje zdravstveno stanje i konsultovati se sa ljekarom.

Simptomi inzulinske rezistencije

Simptomi inzulinske rezistencije mogu biti suptilni i često se razvijaju postepeno, što otežava rano prepoznavanje ovog stanja. Važno je obratiti pažnju na bilo kakve promjene u tijelu koje mogu ukazivati na probleme sa inzulinom. Neki od uobičajenih simptoma uključuju:

Umor i osjećaj slabosti

Jedan od najčešćih simptoma je stalni osjećaj umora i slabosti. Kada ćelije tijela ne mogu efikasno preuzeti glukozu iz krvi zbog smanjene osjetljivosti na inzulin, one ne dobijaju potrebnu energiju. To može dovesti do osjećaja iscrpljenosti čak i nakon dovoljno sna ili odmora.

Povećana glad i žudnja za šećerom

Visoki nivoi inzulina u krvi, karakteristični za inzulinsku rezistenciju, mogu izazvati osjećaj konstantne gladi. Tijelo nastoji smanjiti nivo šećera u krvi, što može dovesti do žudnje za slatkom i visokokaloričnom hranom. Ova pojačana glad često vodi ka prejedanju i daljem povećanju tjelesne težine.

Povećanje tjelesne težine

Inzulinska rezistencija može dovesti do nakupljanja masnog tkiva, naročito u predjelu stomaka (visceralna masnoća). Čak i uz isti unos hrane i nivo fizičke aktivnosti, osobe sa inzulinskom rezistencijom mogu primijetiti povećanje tjelesne težine. Visceralna masnoća je posebno opasna jer je povezana s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2.

Tamne mrlje na koži

Jedan od specifičnih znakova inzulinske rezistencije su tamne mrlje na koži, koje se obično pojavljuju na naborima i pregibima kože, kao što su vrat, pazusi i prepone.

Povišen nivo šećera u krvi

Hronično povišen nivo šećera u krvi je jedan od najozbiljnijih simptoma inzulinske rezistencije. Kada ćelije ne mogu pravilno koristiti inzulin, glukoza ostaje u krvotoku. To može dovesti do stanja poznatog kao predijabetes, koji karakteriše blago povišen nivo šećera u krvi, ali ne dovoljno visok da se dijagnostifikuje kao dijabetes tipa 2. Ako se ne liječi, predijabetes često napreduje do dijabetesa tipa 2.

Ostali simptomi

Iako su navedeni simptomi najčešći, postoje još neki znakovi koji mogu ukazivati na IR, poput:

• Policistični jajnici (PCOS) – Kod žena, inzulinska rezistencija može biti povezana sa sindromom policističnih jajnika, što može uzrokovati nepravilne menstrualne cikluse i neplodnost.
• Povišen krvni pritisak – Inzulinska rezistencija često je povezana sa hipertenzijom, što dodatno povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti.
• Abnormalni nivoi holesterola – Ljudi sa inzulinskom rezistencijom često imaju povišene trigliceride i nizak nivo HDL („dobrog“) holesterola.

Dijagnostika inzulinske rezistencije – OGTT test (Test opterećenja glukozom)

Dijagnostika inzulinske rezistencije je važna za otkrivanje poremećaja u metabolizmu šećera. Glavni test koji se koristi je Oralni test tolerancije na glukozu (OGTT) sa inzulinom. Tokom ovog testa mjere se nivoi šećera i inzulina u krvi prije nego što pacijent popije rastvor glukoze, te ponovno nakon što ga popije. Test traje oko 2 sata.

• OGTT test se izvodi ujutro natašte, odnosno na prazan stomak
• Četiri dana prije testa, pacijent ne smije uzimati lijekove koji utiču na metabolizam glukoze, u dogovoru sa ljekarom
• Osam sati prije testa ne uzima se hrana i ne pije ništa osim vode
• Pola sata prije testa, pacijent treba da se odmara
• Tokom testa pacijent mora biti miran, bez konzumiranja hrane ili pića
• Ujutro na dan testa, uzima se uzorak krvi kako bi se izmjerili početni nivoi šećera i inzulina
• Zatim pacijent mora popiti rastvor koji sadrži 75 g glukoze u 200 ml vode u roku od nekoliko minuta. Vrijeme kada se rastvor popije smatra se početkom testa
• Nakon toga se krv vadi ponovno nakon 60 i 120 minuta kako bi se pratili nivoi šećera i inzulina u krvi.

Test može izazvati osjećaj mučnine i povraćanje, naročito kod trudnica zbog slatkog rastvora glukoze. Nakon završetka testa i posljednjeg uzimanja krvi nakon 120 minuta, preporučuje se konzumiranje hrane i pića kako bi se stabilizovali nivoi šećera u krvi.

Ljekar nakon toga analizira rezultate testa i procjenjuje prisustvo inzulinske rezistencije i njenu ozbiljnost. Sumnja na inzulinsku rezistenciju može se pojaviti ako je nivo šećera u krvi natašte do 7 mmol/l, a tokom 120-minutnog OGTT-a između 7,8 i 11,1 mmol/l. Koncentracija inzulina ne bi trebala prelaziti 25 jedinica.

Kontraindikacije za OGGT test

Ovaj test se ne smijee izvoditi u sljedećim situacijama:

• Ako je nivo glukoze u krvi natašte u dva uzastopna mjerenja veći ili jednak 7,8 mmol/L, ili ako je bilo koje pojedinačno mjerenje pokazalo vrijednost veću ili jednaku 11,1 mmol/L
• Kod osoba koje već imaju dijagnostifikovan dijabetes
• Kod teških bolesnika, uključujući one sa akutnim bolestima, traumama, poslije hirurških intervencija, ili pod jakim stresom

Liječenje inzulinske rezistencije

Liječenje inzulinske rezistencije obuhvata nekoliko pristupa, ali su ključni promjena životnog stila i režima ishrane.

Promjene u ishrani

Ključno je uključiti više vlakana, proteina i zdravih masti u ishranu, dok se istovremeno smanjuje unos rafinisanih šećera i jednostavnih ugljenih hidrata. Ova prilagođena ishrana pomaže u stabilizaciji nivoa glukoze u krvi i smanjenju opterećenja inzulina.

Fizička aktivnost

Redovna fizička aktivnost igra ključnu ulogu u povećanju osjetljivosti na inzulin. Kardiovaskularne vježbe, kao što su hodanje, trčanje ili vožnja bicikla, te vježbe snage, pomažu u regulaciji nivoa šećera u krvi i poboljšanju opšteg zdravlja.

Medicinski tretmani

U nekim slučajevima, ljekari mogu propisati lijekove koji pomažu u regulaciji nivoa glukoze. Ovi lijekovi mogu uključivati oralne antidijabetičke lijekove ili injekcije inzulina, u zavisnosti od individualnog stanja pacijenta i stepena rezistencije na inzulin.

Praćenje zdravlja

Redovne kontrole nivoa šećera i inzulina u krvi su ključne za praćenje napretka i prilagođavanje terapije prema individualnim potrebama pacijenta.

Kombinacija ovih pristupa često je neophodna za efikasno upravljanje inzulinskom rezistencijom i sprečavanje potencijalnih komplikacija vezanih za metabolizam šećera u organizmu.

Liječenje inzulinske rezistencije u klinici Be Well

U okviru endokrinološke ambulante naše klinike ordiniraju doktori sa bogatim iskustvom u liječenju svih vrsta dijabetesa, te inzulinske rezistencije. Pregled kod naših endokrinologa dr Blaženka Vukovića ili dr Danijela Đekića možete zakazati na brojeve telefona 051 965 256, 066 33 44 55, email adresu [email protected] ili putem naše službene web sajta www.klinikabewell.com.

Budite dobro! 🍀

Vaša klinika Be Well

Možda će vas zanimati i: Dijabetes ili šećerna bolest: simptomi dijabetesa i liječenje