Kada je vrijeme za prvu posjetu kod logopeda, pitanje je sa kojim se susreću mnogi roditelji. Odgovor je prilično jednostavan – ako imate bilo kakvih nedoumica u vezi sa komunikacijskim i jezičko-govornim vještinama vašeg djeteta, nikada nije suviše rano da potražite stručno mišljenje. Odrasli sa neurološkim oštećenjima (npr. pacijenti nakon moždanog udara ili koji boluju od Parkinsonove bolesti ili multiple skleroze) takođe treba da potraže pomoć logopeda kako bi nadoknadili jezičke vještine i naučili druge načine komunikacije.

Kada je vrijeme za logopedski pregled – djeca?

Roditelji bi trebalo da odvedu dijete na prvi pregled kod logopeda ukoliko primjećuju da ima:

• nedovoljno razvijen govor
• teškoće tokom čitanja i pisanja
• teškoće prilikom izgovora
• ili da muca

Logoped će na pregledu procijeniti da li dijete ima poremećaj u jezičko-govornom i komunikacijskom razvoju i odrediti terapiju ili dati uputstva kako da se sa djetetom radi kod kuće. Od izuzetne je važnosti da roditelji budu aktivno uključeni u čitav proces i da redovno vježbaju sa djetetom kako bi se što bolje stimulisala djetetova govorna komunikacija i sama terapija bila što uspješnija.

Na šta treba obratiti pažnju?

Roditelji ponekad nesvjesno i sami prave greške koje negativno utiču na pravilan razvoj govora kod djece. Treba izbjegavati:

• tepanje
• pretjeranu upotrebu umanjenica
• umekšan izgovor pojedinih glasova
• zamjenu slogova u riječima
• upotrebu gramatički nepravilnih riječi

Većina roditelja stručno mišljenje logopeda potraži kada dijete krene u vrtić, jer tada dobiju priliku da uporede govorno-jezičke sposobnosti svog djeteta sa vršnjacima. Ukoliko primijete odstupanja ili zaostajanje, onda je naredni korak logopedski pregled.

Simptomi koji ukazuju da treba posjetiti logopeda

Svuda u svijetu je prisutan trend porasta slučajeva djece koja počinju kasnije govoriti ili govore manje u istom uzrastu u odnosu na prethodne generacije. Individualne karakteristike i različitosti svakog djeteta treba da se uzmu u obzir, ali ipak stav logopeda jasno govori da odstupanje od skale pravilnog razvoja djeteta treba da bude alarm roditeljima da potraže stručno mišljenje i pomoć.

U dobi oko godinu dana, preventivno bi trebalo potražiti mišljenje logopeda, ukoliko primijetite da dijete:

• ne ostvaruje kontakt pogledom
• ne odaziva se na poziv imenom
• nije progovorilo prvu riječ
• ne učestvuje u igri sa roditeljima
• ne imitira, ne maše, ne šalje poljubac i ne radi druge uobičajene stvari koje jednogodišnjaci inače rade

Sa djecom uzrasta do četiri godine trebalo bi pripaziti na sljedeće pokazatelje koji ukazuju na usporen ili poremećen komunikacijski i jezičko-govorni razvoj:

• dijete je progovorilo kasnije i govori manje od vršnjaka
• ima teškoće u razumijevanju pitanja
• propusti izgovoriti slogove u riječima ili im zamjenjuje mjesta
• drugi ga teško razumiju jer pravi greške u izgovoru glasova

Predškolarci i školarci takođe mogu pokazivati netipične znakove komunikacijskog i jezičko-govornog poremećaja, koje roditelji ne mogu uvijek uspješno prepoznati, zbog čega je izuzetno važno potražiti mišljenje i pomoć logopeda. Neki od pokazatelja su:

• dijete pogrešno drži olovku
• ne može povezati grupu glasova u riječ
• ne može rastaviti riječ na glasove

Neke od ovih poteškoća mogu biti pokazatelji problema sa čitanjem i pisanjem kod djeteta. Disleksija i disgrafija su najčešći poremećaji u učenju koji zahvataju 10% svjetske populacije.

Disleksija je specifična teškoća čitanja, a djeca s disleksijom netačno i sporo čitaju, zamjenjuju grafički slična slova, tiho čitaju tekst, zamjenjuju riječi slične osnove. Pored toga, djeca imaju poteškoće sa razumijevanjem pročitanog, pa se vrlo često etiketiraju kao glupa ili čudna, iako disleksija nije povezana sa nivoom inteligencije, niti obrazovanja.

Disgrafija predstavlja teškoću pisanja i vrlo je čest pratilac poteškoća sa čitanjem, a karakteriše je nesposobnost djeteta da savlada vještinu pisanja. Kod djece sa disgrafijom pisanje obiluje pravopisnim i gramatičkim greškama, slabom organizacijom poglavlja i vrlo često izrazito ružnim rukopisom. Kao i kod disleksije, disgrafija nije povezana sa inteligencijom i obrazovanjem djeteta.

Neke od karakterističnih poteškoća sa kojima se suočavaju djeca s disleksijom i disgrafijom:

• ne mogu povezati grafem s fonemom (glas – slovo)
• mijenjaju slična slova ili slične slogove (npr. mijenjaju d-b, m-n ili on-no, od-do)
• izostavljaju slova ili slogove (prozor-pozor)
• pogađaju dok čitaju
• vraćaju se na već pročitani red ili preskaču redove
• pišu u suprotnom pravcu
• imaju probleme sa prisjećanjem kako se pišu određena slova

Kako izgleda logopedski pregled?

Prvi logopedski pregled obično traje 45 minuta i započinje razgovorom između logopeda i roditelja. Logoped uzima anamnezu, odnosno informacije o tome kako su protekli trudnoća i porođaj, te podatke o motoričkom, komunikacijskom i ranom jezičko-govornom razvoju djeteta. Pored toga, bitno je da roditelji kažu kakve su navike djeteta kada su igre u pitanju, da li ima poteškoće sa žvakanjem i gutanjem, kao i da li dijete posjećuje ljekare specijaliste iz nekih zdravstvenih razloga. Ponekad su za što bolju terapiju potrebna dodatna ispitivanja poput ORL pregleda sluha, psihološkog ili neurološkog pregleda.

Nakon toga slijedi razgovor između logopeda i djeteta, naravno, ako je dijete dovoljno staro da samo razgovara i ako mu to njegove jezičko-govorne sposobnosti omogućavaju. U trenutku kada djeca treba da otpočnu razgovor sa stručnjakom logopedom nerijetko se desi da pregled postane stresan i za roditelje i za djecu. Djeca se nalaze u nepoznatoj situaciji, a roditelji vrlo često daju odgovore na pitanja umjesto njih, jer im je neprijatna situacija da dijete ćuti, iako su svjesni da sigurno zna tačan odgovor. Međutim, ključno je prepustiti stručnjaku logopedu da vodi i usmjerava tok razgovora i tako na kraju procijeni dječije komunikacijske sposobnosti i eventualne poremećaje.

Iz razgovora sa djetetom logoped procjenjuje njegov govor i zaključuje da li je u skladu sa uzrastom, te provjerava u kojoj mjeri se odstupanja, ukoliko ih ima, razlikuju od prosjeka. Logoped procjenjuje različite načine komuniciranja djeteta:

• oralno-verbalni govor
• neverbalno komuniciranje
• pisane sposobnosti (ukoliko je u pitanju dijete predškolske ili školske dobi)

Logoped procjenjuje ponašanje, koliko i da li dijete razumije pitanja koja mu upućuje, razumljivost djetetovih odgovora, pregleda građu i pokretljivost organa za artikulaciju, sposobnost izgovora glasova i riječi, djetetov rječnik, zatim tečnost i tempo izgovora, karakteristike glasa, razumijevanje pročitanog sadržaja, pisano izražavanje ukoliko se radi o djetetu koje ide u školu i slično.

Ukoliko se radi o manjem djetetu procjenjuju se obilježja rane pismenosti i takvi pregledi se često obavljaju kroz igru sa djetetom pomoću igračaka, slikovnica, bojica, olovke i papira. Logoped postavlja precizno osmišljena pitanja u svrhu procjene djetetovih jezičko-govornih sposobnosti. Kada su u pitanju djeca školske dobi onda stručnjak logoped procjenjuje vještine čitanja, pisanja i računanja.

Da bi postavio dijagnozu, logoped često koristi i standardizovane testove sastavljene većinom od kratkih zadataka i slikovnih materijala. Nakon posmatranja, testiranja i procjene, logoped roditeljima iznosi svoje zapažanje i određuje logopedsku terapiju, ukoliko je neophodna, te preporučuje druge preglede ako ih je potrebno obaviti. Dužina terapija je individualna i zavisi od složenosti uočenog poremećaja, kao i od ličnih karakteristika djeteta. Na kraju, svaki logoped naglašava važnost redovnih dolazaka na terapije i aktivnog obavljanja preporučenih vježbi kod kuće.

Kada je vrijeme za logopedski pregled – odrasli?

Odrasli takođe mogu potražiti stručnu pomoć logopeda. Važno je napomenuti da terapija izgovora kod odraslih traje dvostruko duže nego kod djece, ali je izgovor moguće ispraviti uz redovne posjete logopedu i vježbanje kod kuće. Olakšavajuća okolnost, u odnosu na djecu, je ta što je sa odraslima lakše raditi i što postoji veća motivisanost za vježbanje. Dobri rezultati se mogu ostvariti već u prva tri mjeseca vježbanja.

Logopedski tretman je potreban i osobama sa govorno-jezičkim smetnjama nakon trauma, kao i osobama sa neurološkim oštećenjima:

• Moždani udar
• Parkinsonova bolest
• ALS
• Multipla skleroza

Nakon moždanog udara najčešće se javljaju govorno-jezički poremećaji poznati pod imenom afazija, a rehabilitaciju govora je potrebno započeti odmah u bolnici ili banji i nastaviti od kuće redovnim odlascima kod logopeda. Afazija kao posljedica moždanog udara nastaje tako što se ošteti jezički centar u lijevom prednjem dijelu mozga. Cilj logopedskih tretmana u ovakvim slučajevima je nadoknaditi jezičke vještine i naučiti druge načine komunikacije.

U zavisnosti od lokalizacije moždanih oštećenja, razlikuje se nekoliko najčešćih tipova afazije:

• senzorna afazija (pacijent može tečno ali nepovezano da govori, dok druge slabo ili skoro nikako ne razumije)
• motorna afazija (pacijent razumije druge, ali ne može da verbalizuje govor)
• konduktivna afazija (pacijent čuje i razumije, ali ne može da ponovi govorni sadržaj koji je čuo)
• globalna afazija predstavlja težak poremećaj jezika i komunikacija je najčešće nemoguća

Sa afazijama su povezani i stečeni poremećaji čitanja (aleksija) ili pisanja (agrafija) i niz drugih poremećaja poput: apraksije (poremećaj naučenih pokreta), agnozije (poremećaj prepoznavanja), akalkulije (poremećaj sposobnosti računanja).

Logopedski pregled u klinici Be Well

Ukoliko vama, odraslom članu vaše porodice ili vašem djetetu trebaju usluge logopeda, pregled možete obaviti u logopedskoj ambulanti klinike Be Well u kojoj ordinira logoped Anja Drljić.

Termin možete zakazati pozivom na brojeve telefona 051 965 256, 066 33 44 55, na e-mail adresu [email protected] ili popunjavanjem forme na www.klinikabewell.com.

(Iz)Govori dobro!

Vaša klinika Be Well